Struja na Titanic-u

Titanic je bio britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom. Za vrijeme svog prvog putovanja iz Southamptona u New York procjenjuje se da je na brodu bilo 2224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1500 poginulo. Tragedija koja se dogodila čini jednu od najgorih komercijalnih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti. Titanic je bio najveći prekooceanski brod kada je stavljen u službu, a sagrađen je u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu.

Godine 1909. počela je gradnja Titanica, a na izgradnji je radilo 17.000 radnika. Imao je 9 paluba, bio je dugačak 269 m, a težio je 46.000 tona. Dubina gaza bila mu je 10,5 m, visina od kobilice do komandnog mosta 32 m, dok je visina do vrha njegovih četiri dimnjaka 56 m. Maksimalna brzina Titanica bila je 25 čvorova. Imao je 30.000 KS sa tri glave i bio je parobrod. Titanic se smatrao nepotopivim brodom. Imao je najnapredniju tehnologiju i bio je “najsigurniji brod”.

https://hr.wikipedia.org/wiki/RMS_Titanic#/media/Datoteka:RMS_Titanic_3.jpg

Električna energija

Središnja stanica za proizvodnju električne energije Titanica nalazila se između krila pogonskih osovina u posebnom vodonepropusnom odjeljku odmah nakon strojarnice motora na razini gornjeg spremnika. Glavno postrojenje za proizvodnju sastojalo se od četiri dinama snage 400 kW, koji su proizveli 16.000 ampera na 100 V istosmjernog napona – veći učinak od onog što su proizvele mnoge velike gradske elektrane tog doba.

Pomoćni setovi za proizvodnju električne energije, također na parni pogon, instalirani su na Titanicu i sastojali su se od dva dinamota snage 30 kW, raspoloživih za uporabu u bilo kojoj situaciji u kojoj je bila prekinuta opskrba iz glavnih proizvodnih setova. Smjestile su se u udubljenje kućišta turbinskog motora na D-palubi, iznad vodene linije. Rasvjeta u nuždi, koja se napaja iz nužde, bila je ožičena pomoću zasebnih krugova do glavne brodske rasvjete. Rasvjetna tijela u nuždi bila su postavljena u intervalima u prolazima, javnim prostorijama i odjeljcima diljem broda, te su pružala ograničeno osvjetljenje, čak i ako je nestala sva snaga iz glavnih pogona. Vanredni krugovi također su napajali Marconijev bežični aparat, brodska svjetla, sva svjetla i struju na Navigacijskom mostu, brodske vitlove i brodske propusne, teretne i lučne svjetiljke.

Na Titanic je ugrađeno oko 10 000 žarulja sa žarnom niti, snage od 16 CP (snaga svijeće) do 100 CP (većina je bila 16 ili 25 CP). Jedan CP iznosi 12,57 lumena, pa bi 16 CP svjetlosna instalacija generirala istu količinu svjetlosti kao moderna žarulja sa žarnom niti 20 W, a oko 25 CP žarulja odgovara izgledu moderne žarulje od 30 W.

Titanic
http://www.astrosurf.com/luxorion/Sciences/titanic-sinking.jpg

Radio komunikacija

Radio stanica bila je smještena na palubi u odjelu za časnike. Zvučno izolirana “Tiha soba” smjestila je glasnu opremu, uključujući predajnik i motor-generator koji se koriste za proizvodnju izmjeničnih struja. Dnevni boravak operatora bio je uz radni ured. Brod je opremljen “najmodernijim” 5-kilovatnim rotacijskim odašiljačem, koji je radio pod radio pozivom MGY, a komunikacija je vođena u Morseovom kodu. Ovaj je odašiljač bio jedna od prvih Marconijevih instalacija što je Titaniku dalo karakterističan glazbeni ton koji se mogao lako razlikovati od ostalih signala. Odašiljač je bio jedan od najmoćnijih na svijetu emitirao je 569 km u radijusu. Za prenošenje i primanje korištena je povišena T-antena koja se protezala dužinom broda. Normalna radna frekvencija bila je 500 kHz.

Voda, ventilacija i grijanje

Brod je bio opremljen vlastitim vodovodom, sposobnim grijati i pumpati vodu u sve dijelove broda putem složene mreže cijevi i ventila. Glavna vodoopskrba preuzeta je na brod dok je Titanik bio u luci, ali u hitnim slučajevima brod je mogao destilirati i slatku vodu iz morske vode, iako to nije bio jednostavan postupak, jer je destilacijsko postrojenje brzo začepljeno naslagama soli. Mreža izoliranih kanala dovodila je topli zrak, prenošen električnim ventilatorima oko broda, a kabine prve klase bile su opremljene dodatnim električnim grijačima.

Zadnje minute

Jednom kada je bilo očito da glavni motori više nikada neće raditi, brodski su inženjeri promijenili generatore iz glavnog kondenzatora vodene pare u pomoćni kondenzator. koji ima svoju pomoćnu crpku za morsku vodu i zračnu pumpu, a obje pogoni para. Taj se pomoćni kondenzator koristio i u luci i trošio je manje pare.

Kako se krma izdizala iz vode, otkrile su se glavne crpke mora, pa da je glavni parni kondenzator još uvijek bio u radu, svjetla bi se ugasila prilično rano.

https://faithmag.com/2200-passengers-brave-priest-and-ship-named-titanic

Da bi se dodatno sačuvala para, bili su pokrenuti pomoćni generatori i ugasili glavni generatori kako bi pomoćna rasvjeta nastavila sa radom. Jedni od glavnih potrošača bili su ventilatori koji su se ugasili što je pridonjelo velikom smanjenju potrošnje pare. Generatori za slučaj nužde bili su smješteni iznad vodene linije.

Rasvjeta bi se sada uključivala na pomoćne generatore i pomoćni kondenzator, što je relativno mala količina potrošnje pare. Glavni pogonski kotlovi postupno su se micali s linije napajanja jer je voda ulazila u svaku kotlovnicu. Postojali su suvišni parni cjevovodi iz svih kotlovnica i strojarnice koji su mogli dovoditi pare do generatora.

Kako se bližio kraj, generatori su radili na zaostaloj pari sve dok se brod nije prepolovio na pola što je prekinulo dovod pare. Prije gašenja neki svjedoci tvrde kako su se svjetla prigušila.

Kotlovi na brodovima olimpijske klase koji se koriste za pogon bili su izrađeni od protupožarnih cijevi, pa su pogonski kotlovi imali ogromnu rezervu pare – čak i uz požare – što je bilo više nego dovoljno za pokretanje generatora za slučaj nužde i pomoćnih kondenzatorskih sustava.

Izvor:

Leave a Reply